17. Feb

Meso i zašto je dobro naći zajednički jezik!

Kako unutar jednog krova pomiriti različite preference: klasičare, vegetarijance, vegane, mesojede, makrose, svježojede, svejede – nije uvijek lako. Ali važno je pronaći zajednički jezik!

Proljeće se bliži i to znam jer me pupoljci na jeziku sve više pitaju kiselo. Imam još za potrošiti teglicu kiselog kupusa, pa uz palentu koja se krčka, pripremit ću ga s mariniranim tempehom. Tempeh je tradicionalno indonezijski proizvod; riječ je o soji (iz kontroliranog uzgoja!) prerađenoj kroz proces fermentacije – tempeh je bogat bjelančevinama, naša probava ga obožava (jer je u pitanju fermentacija kojom se stvaraju probiotici i enzimi s kojima naša probava obožava ljubovati), a i važno je to što je tempeh namirnica za prste polizat’! Kako je gospodin Anino povrće deklarirani mesojed i voli kupus s mesnim šmekom, njegovom kupusu društvo prave suha rebarca.

Za gospodina Anino povrće suha rebarca, za gospođu Anino povrće tempeh.

Ovdje ne namjeravam ulaziti u debate jedenja/nejedenja mesa jer: a) mislim da je ta debata jedna od najstarijih i da svaki tabor ima argumente na koje se može pozvati ako želi; b) posljedično, svatko ima svoje čvrsto mišljenje o toj temi; c) to je intimna odluka svakog pojedinca i svatko zna zašto jede što jede; d) ne volim prepucavanja i naskakivanja na glavu. Ako se meso jede, mislim da je najvažnije pitanje – od kuda to meso dolazi? Nažalost, konvencionalna proizvodnja mesa sa sobom donosi meso životinja koje su napucane antibioticima, steroidima, hormonima, aditivima i ostalom kemijom; koje jedu hranu tretiranu pesticidima i koje žive u prestrašnim uvjetima. Nije nuklearna fizika zaključiti da jedući takvo meso, čovjek jede upravo to – hrpu kemije i boli na čemu nam naše tijelo nije zahvalno. Nekad su ljudi jeli meso u posebnim prilikama, nedjeljom, blagdanima i svetkovinama, a danas se meso (jako upitne kvalitete) jede svakodnevno, u velikim količinama: za doručak salame, za ručak prava mesina, kobaje i naresci za mezu i večeru… Također,univerzalno je prihvaćena ideja da je meso najbolji izvor proteina, tj. aminokiselina što nije istina jer su mahunarke, u kombinaciji sa žitaricama, odličan izvor aminokiselina. Uglavnom, ukoliko se meso jede, valja imati na pameti od kuda dolazi meso koje jedete i ako ga jedete u velikim količinama, možda je zbog raznovrsnosti (na čemu će nam probava biti zahvalna) dobro poneki mesni obrok zamijeniti s mahunarkama.

Ako jedete meso, nađite svoj izvor zdravog mesa, ima ih. Gospodin Anino Povrće ima tri dilera, iz Like, Karlovca i Slovenije; riječ je o domaćinstvima na kojima se životinje slobodno kreću i zdravo hrane te čiji vlasnici na tjednoj bazi dostavljaju svoje proizvode u ove krajeve. Isto vrijedi i za jaja i mliječne proizvode, ali i za povrće te ostalu hranu. Tako, osim što ste sigurni da jedete kvalitetno i zdravo meso koje nije tretirano kemijom koju jedete, smanjujete ekološki otisak jer vaše meso (upitne kvalitete i boga-pitaj koliko puta prepakirano) ne putuje s druge strane svijeta + jačate lokalnu ekonomiju i male OPG-ove! 🙂

Živili do sljedeće srijede i fino klopajte,

PovrćAna