09. Mar

Navalimo na divlje!

Ljudi moji, proljeće stiže! Jako dobro to znam jer mi se već danima jede kiselo i često mi se na pijatu nađe palenta. Što zimi baš i nije slučaj, zimi mi je palenta „pretanka“, a ni kiselo mi nije nešto van-serijski napeto, onako standardno mi je napeto. Kiselo i palenta su u mom slučaju znaci proljeća.  Da, da, priroda se budi iz hibernacije  i prvi koji nam to pokazuju su samonikli divljaci poput maslačka, koprive, medvjeđeg luka, skupine biljaka znane pod nazivom mišanca/mišancija, cikorije..

Maslačak mi raste na njivi. Volim pokojeg iskopati s korijenom i korijen nasjeckati na tanko i ubaciti prije lišća u vodu. Pa ubaciti lišće i kratko sve prokuhati. Zericu začiniti, dobro ga prožvakati i to je to!

Ako sebe kao ljude ne promatramo atomistički i izolirano od prirode već se perspektivom pokušamo uklopiti u širu, holističku priču s prirodom, to onda izgleda nekako ovako. Zimi je priroda spavala zimski san. Možda smo se i mi malo unjonjali i uljuljkali se i malo se preopteretili zimskom hranom i keke-bekama („keke-beke“ je zajednički nazivnik babe Marice koji obuhvaća slatkiše, kolače i sve što se uklapa u odgovor na pitanje „ima li što slatko?“. Također i slane varijante ulaze u taj termin. Pa se tako može čuti „Jedeš li opet keke-beke?“ ili „Ima li kakvih keke-beka?“). Dakle, zimi smo možda malo pretjerali s opuštanjem i težom hranom ili s većom količinom (ne baš zdrave) hrane s idejom kako nije bed-jer-jer-zima-i-nosim-široke-hlače-pa-se-koja-kilica-kroasana-neće-skužiti. E, pa kako se priroda budi iz sna i kreće rast prvih samoniklih divljaka, tako i mi ne samo da polako paničarimo jer se bliži sezona skidanja debelih džempera  već nas i tijelo pita nešto drugo, neki drugi okusi mu pašu.

Ono što samonikli divljaci rade našem tijelu je genijalno! Generalno, zeleno lisnato povrće poput blitve, raštike, kelja, broskve, špinata…  je prava mala tvornica dobrih tvari koje naše tijelo voli! U ljekarnama se prodaju boce klorofila za ne-tako-malo kunica. Ma, ljudi jedite zeleno lisnato povrće! Upravo zeleno lisnato u sebi ima klorofil koji nam pomaže u obnovi krvi. Zeleno lisnato bogato je vlaknima koje naša probava obožava jer joj pomažu u procesu probavljanja hrane, a isto tako obiluje vitaminima i mineralima i čisti naš organizam.

Proljeće je karakterizirano baš okusom kiselog. Ti zeleni samonikli kiseljaci, poput maslačka, koprive, medvjeđeg luka, mišjakinje, cikorije…  nas, kako sam već rekla, čiste. Kad kažem da nas „čiste“, oni zapravo podržavaju rad čistača našeg organizma, jetre i žučnog mjehura koje zimi (ne samo zimi, ali zimi pogotovo) preopteretimo. Što nije ta priroda genijalna?  Proljeće-kiselo-divlje samoniklo zeleno-jetra-žuč! Zato, navalite na zeleno! To je također i zdrav način za mršavljenje i regulaciju kilaže. Iskreno, ne znam nikoga tko je dugoročno smršavio od dijeta. Ne vjerujem u njih jer su kontraproduktivne i nezdrave. Rješenje za zdravu kilažu i tijelo nije u dijeti već generalno u načinu prehrane. A prehrana koja uključuje samonikle zelenjake uz ostale zdrave namirnice poput cjelovitih žitarica i svega što ide u paketu je definitivno prehrana koje će osim zdravlja, rezultirati i zdravom kilažom i sretnim tijelom.

Generalno zelenjake se trudim imati na pijatu jedanput ili dvaput dnevno ako stignem. Zaboravite na duga kuhanja. Zeleno, pa tako i ovo samoniklo prokuham  par minuta u malo vode dok ne dobije lijepu zelenu boju, nema smisla prekuhavati ga jer tako nestaju korisni sastojci – kratko se termički obradi da je lakše probavljivo i to je to. Prelijem ga s par kapi maslinovog ulja, zericu soli ili s malo razućenog misa (ultra-zdrava fermentirana  pasta od soje, slankastog okusa) i gotovo.  Znam ga napraviti s rižom pa dobijem fini rižoto, ili ga napravim na tu istu varijantu s ječmom. Raznovrsnosti radi, znam i napraviti polpete od koprive, a znam i te listove usitniti i ubaciti pred kraj u juhu. Ima različitih kombinacija, važno je samo da se u ovom periodu što više tog zelenog blaga nađe na našem pijatu! I treba ih žvakati dugo jer su žilavi, pogotovo ako se naprimjer kombiniraju s ječmom koji je isto tako žilav i treba ga dobro ražvakati (ne znam postoji li “ražvakati” kao riječ. ako ne, onda je neologizam pa postoji od sada). Za sve one entuzijaste koji nemaju prilike ići sami u berbu divljaka, nema sekiracije jer ih možete naći na placi.

Uživajte u ranom proljeću i