15. Jul

Priča o tranzistoru

 

Priča o tranzistoru. Nazove mene moj tata jutros i pita gdje sam. Kažem “U stakliću, sijem.” Kaže on “Kako su biljčice?”, ja odgovorim “Čini mi se da su zadovoljne.” Kaže on “Nemoj im zaboraviti pustiti neku lijepu muziku.” Ja kažem “Taman slušamo Treći”. Tranzistori su genijalna stvar. Kad sam bila mala, sjećam se da je tata stalno furao upaljen tranzistor. Obožavala sam kad bi me oduševila neka muzika koju bih po prvi put čula. A on dan-danas zna raspored najzanimljivijih emisija, valjda na cijeloj skali. Na radiju obožavam taj element iznenadjenja, kad te iznenadi neka lijepa muzika ili naletiš na neku zanimljivu emisiju. Prošlo proljeće sam guštala u nedjeljnim jutrima u stakliću kad su čitali nekoliko nedjelja za redom eseje od Thoreaua o prirodi. Odveli su me u neki drugi svijet. Isto tako guštam u lijepim glasovima koji dolaze iz tih malih ali moćnih naprava. Nema ljepše nego čuti dubok, istreniran glas spikera/ice koji te rimično, sa savršenom dikcijom uvodi u neki magični svijet. Ovo je moj tranzistor koji se zove Dario (anagram od “radio”) i on pravi društvo biljčicama i meni u ovo lijepo subotnje jutro i evo, taman guštamo u lijepim ritmovima Afrike koje puštaju na Trećem. Tranzistori su zakon! 😊