04. Jan

Što podrazumijeva “organski uzgoj povrća” i kakav je to organski vrt

Pišem za našu Gradsku knjižnicu Rijeka i u zadnjem tekstu su me pitali što podrazumijeva “organski uzgoj” povrća i kakav je to organski vrt.

Sigurno ste ponekad u trgovini pročitali da je neka hrana “organski“ uzgojena. Što to znači? I ako je ta mandarina “organski” uzgojena, kakav je onda taj drugi, “neorganski” uzgoj? Kad govorimo o uzgoju hrane, možemo razlikovati konvencionalan i organski uzgoj. „Konvencionalan“ stoji za dominantan, široko rasprostranjen uzgoj koji se smatra normom. Taj suvremeni konvencionalan uzgoj hrane oslanja se na umjetna mineralna gnojiva i različite agro-kemikalije u vidu pesticida.

Jezik

Hajdemo na tren uroniti u jezik u kojem se uvijek stvari jasno ocrtavaju. „Pesticid“ je termin nastao 1939. godine i spoj je engl. „pest“ = štetočina, zaraza, kuga i lat. sufiksa „-cide“  što stoji za „onog koji ubija“. Dakle, pesticidi su kemikalije koje u poljoprivredi služe da uništavanje štetočina i bolesti. Postoje različite vrste pesticida, pa tako razlikujemo fungicide (lat. fungus = gljiva) koji tamane gljivice na biljkama; herbicide (lat. herba = biljka) koji uništavaju neželjene biljke ili „korov“ i insekticide (lat. insectum = kukac) koji uništavaju neželjene kukce. Kao što vidimo, sam jezik konvencionalne poljoprivrede temelji se na neprijateljstvu i uništenju. Kako Marie-Louise Kreuter, autorica fantastične knjige „Bio-vrt“ (koju svakako preporučujem kao „vrtlarsku Bibliju“), kaže:

 „Svakodnevni govor pojašnjava što se zapravo događa: biljke i životinje dijele se na ‘korisne’ i ‘štetne’. Korov i uši moraju se ‘suzbijati’ i ‘iskorijeniti’. Kupusni bijelac u povrtnjacima i tratinčica u travnjacima se ‘uništava’, gljivice radikalno ‘suzbijaju’. To se naziva zaštitom bilja. No, to je zapravo golemi pokolj, mašinerija smrti bez premca, koja jednakom mjerom pogađa nametnike i nevine. Međutim, milijarde žrtava insekticida, fungicida i herbicida većinom su toliko sićušne da nitko ne primjećuje njihovu smrtnu borbu – niti ju mora osjetiti… ta uglavnom nevidljiva smrt bez glasa vjerojatno je pridonijela tome da je kemijsko suzbijanje nametnika nekoliko desetljeća bilo provođeno tako uvjerljivo i mirne savjesti.“ (Kreuter, 2002:10)

Umjetnim mineralnim gnojivima biljke se šopaju kako bi što brže narasle da bi se što brže mogle prodati, a pesticidima se tamane svi „neprijatelji“ u vidu nepoželjnih biljaka, gljivica i insekata koji se na tom putu prema profitu mogu ispriječiti. Te agrokemikalije ne nestaju i posljedica takve poljoprivrede su uništena tla natopljena umjetnim mineralnim gnojivima i raznim pesticidima koji su vodotopivi i završavaju u podzemnim vodama; biljke koje postaju osjetljive i daju slabe prinose daju što opet znači još više umjetnog gnojiva i još više pesticida; nove vrste nametnika koji su još jači i otporniji i protiv kojih se treba još žešće boriti. Znamo da su pčele glavni oprašivači (prenose pelud na vrh tučka pa od oplođenog cvijeta ili tučka nastaje plod koji naraste i završi u našem pijatu) bez kojih mi ne bismo imali hrane. Insekticidi neselektivno ubijaju sve insekte jer nemaju u sebi program za prepoznavanje insekata pa tako uništavaju i pčele. Mi danas svjedočimo tome da je zbog ogromne upotrebe insekticida opasno pao broj pčela što je jako zabrinjavajuće jer bez pčela nema hrane. Dakle, jasno je da je konvencionalan uzgoj hrane neodrživ. Vođen je isključivo profitom prilikom kojeg stradaju zemlja, voda, životinjice, čitavi eko sustavi, a na kraju i mi sami. Je li to jedini način proizvodnje hrane. Može li drugačije?

Organski način uzgoja hrane

Može se drugačije iako mnogi tvrde da se ne može. Drugačije od ovog neodrživog načina proizvodnje hrane je organski način uzgoja. „Organski“ se kao termin pojavljuje 1942. godine i stoji za mnoge različite načine uzgoja hrane kojima je zajedničko to da se hrana uzgaja bez agrokemikalija i umjetnog mineralnog gnojiva te se uzgaja po principu suradnje s prirodom, a ne eksploatacijom i dominacijom nad tom istom prirodom. Organski način proizvodnje hrane globalno je prisutan. Prednjači Danska koja ima za cilj do 2020. čitavu poljoprivredu pretvoriti u 100% organsku i biodinamičnu. Danci uspješno kroče prema tome cilju što nam svima pokazuje da se itekako može uzgajati hranu na drugačiji način koji se temelji na etici i suradnji s prirodom, a ne na njenom uništenju.

Borač je fanstastičan saveznik u vrtu. Privlači pčele i njima je delicija, kao kad si mali pa dobiješ gusti sa šlagom. A mladi listovi su odlična klopa za ljude.

U organskoj poljoprivredi nije važan samo proizvod već je prije svega važan način na koji je hrana proizvedena. Taj je pokret nastao iz lokalne priče – mali obiteljski farmeri su htjeli alternativu konvencionalnom načinu poljoprivrede za koji su ustvrdili da je štetan za okoliš i za zdravlje pa su tako 1971. Francuska, UK, Švedska, Južna Afrika i USA osnovale Internacionalnu federaciju pokreta organske poljoprivrede, organizaciju koja danas broji preko 116 država i brine o standardima, akreditacijama i certificiranju. Prije „organskog“ je bila biodinamika koju je početkom 20. stoljeća utemeljio Rudolf Steiner i koja je zapravo baza organskog uzgoja zdrave hrane koja se temelji na maksimalnom poštivanju prirode. A o predivnoj biodinamici nekom drugom zgodom. Važno je za naglasiti da organski način poljoprivrede sa sobom nosi i širi društveni kontekst. Ljudima koji uzgajaju takvu hranu i konzumentima takve hrane važna je hrana, vlastito zdravlje ali i dobrobit okoliša, prirode i samog društva. Poštujući principe organske poljoprivrede koji zapravo nadilaze samu proizvodnju hrane i predstavljaju životne postulate, ljudi stvaraju pravednije društvo i svijet koji postaje čišće, ljepše i sretnije mjesto. Organska poljoprivreda je nazivnik za održiv, etički i human način proizvodnje hrane, s puno čvršćim temeljima u odnosu na konvencionalnu poljoprivredu koja kratkoročno nosi profit, no dugoročno za sobom ostavlja tugu devastaciju.

Organski vrt

U praktičnom smislu, konvencionalna poljoprivreda gleda samo biljku koju napucava umjetnim mineralnim gnojivom s ciljem da ona što brže izraste kako bi se brže prodala. Znači, konvencionalnoj poljoprivredi je u fokusu samo biljka, odnosno njen rast. Organski način proizvodnje hrane se temelji na suprotnoj paradigmi: tu u fokusu nije napucavanje biljke, već briga i obogaćivanje tla koje će posljedično dati zdravu i snažnu biljku. Čitava organska poljoprivreda se temelji na brizi o tlu. Ne koriste se umjetna mineralna gnojiva već je tu baza kompost. Za razliku od umjetnjaka, organska gnojiva u vidu komposta imaju žive mikroorganizme u sebi koji doziraju mineralne tvari biljkama u ispravnim količinama i biljka svojim prirodnim tempom izrasta u snažnu i zdravu. Tu priroda radi svoje i mi se samo trebamo poravnati s prirodnim procesima koji su sami po sebi savršeni. Nema tog znanja koje može usavršiti već savršenu prirodu.

Nametnici

Tlo predstavlja nevidljiv svijet živih bića koji su savršeno usklađeni. „Nametnici“ nisu naporna smetala već pokazatelji što s tlom ne štima i što se treba promijeniti. Jedne godine sam imala tonu puževa u vrtu. Konvencionalno rješenje bi bilo kupiti „pužomor“ u agrariji i pokokati ih. Promatrajući sam shvatila da mi se previše vlage zadržava ispod slame. Makla sam slamu, razrahlila sam tlo da uđe što više kisika i puno opreznije sam koristila slamu. Tako sam riješila problem s puževima i pritom sam puno naučila o svome vrtu i više nikad nisam imala problema s puževima. Skužila sam u kojoj mjeri primjenjivati malčiranje kad uzmem u obzir da živim ispod Učke gdje imam jako puno vlage i padalina zahvaljujući našim riječkim monsunima. To je najvažniji uvjet kojem moram prilagoditi malčiranje koje je odlična tehnika ali se mora koristit ovisno o mikro-lokaciji vrta. Puno korisnije nego samo pokokati puževe, zar ne? Drugom prilikom mi se pojavilo dosta gljivica koje sam riješila ne koristeći fungicide već okopavanjem biljaka u jutro kad zemlja izdiše kako bi zemlja „izdahnula“ višak vlage koji je uzrokovao pojavu gljivica, a okopavanjem sam biljke opskrbila kisikom i ojačala sam ih jer okopavanje ima efekt laganog gnojenja. Nužno je razumjeti vrt i shvatiti uzročno-posljedične veze, a to se može samo promatranjem i eksperimentiranjem.

Neprestano učenje. Svaka vrtna “katastrofa” u vidu bolesti i nametnika koja zapravo znači da je riječ o određenoj neravnoteži, naučila me nečemu.

Korov

„Korov“ koji se u konvencionalnoj poljoprivredi tamani herbicidima pokazuje nam kakvo je tlo. Prema biljkama koje rastu možemo znati je li nam tlo previše kiselo, je li sabito, siromašno određenim hranjivima i prema tim biljkama koji su indikatori kvalitete tla mi možemo djelovati. A većina tih „korova“ su zapravo samonikle biljke prepune minerala koje su odlične za našu prehranu. Maslačak, tušt, trputac, kopriva samo su neki „korovi“ koji slobodno rastu mojim vrtom i koje rado jedem. Vrtovi kriju golemo znanje koje naša generacija nažalost zaboravlja.

Suradnja

Organska poljoprivreda prije svega njeguje i obogaćuje tlo koje onda daje zdravo povrće. Svoj vrt hranim kompostom, malčiram ga slamom, otkosom trave i raznim organskim materijalima koji se razgrađuju i tako hrane zemlju u mom vrtu. Nigdje u prirodi nećete naći kilometrima zasađena polja jedne biljke, primjerice krumpira – to ćete naći samo u konvencionalnoj poljoprivredi. U organskim vrtovima siju se i sade mješovite kulture koje dobro djeluju jedne na drugu. Primjerice, luk i mrkva su kompići – luk čuva mrkvu od mrkvine muhe i obrnuto, mrkva čuva luk od lukove muhe. Poanta je surađivati s mnogim pomagačima iz biljnog i životinjskog svijeta koji nam svašta imaju za reći ako naučimo kako ih razumijeti. Važna stvar su prirodne gnojnice koje se rade od biljaka i na taj način se u organskom vrtu hrane njeguju, štite i jačaju biljke, a ne koristeći pesticide. Svijet organskih vrtova je fantastičan svijet životinja, biljaka, puževa, gljivica, leptira, pčela, sljepića i nas, ljudi. U tom svijetu svi smo ravnopravni kompići jer svatko ima svoju nezamjenjivu ulogu. Trebamo učiti od prirode koja već ima sve odgovore, mi se trebao truditi razumjeti to golemo znanje.

Imaš moć!

Ovaj tekst nije veseo jer situacija u svijetu proizvodnje hrane nije vesela. No, to nisu stvari od kojih treba okretati glavu niti pasti u depresiju već se trebamo suočiti s njima i vidjeti što mi kao pojedinac možemo napraviti i kako možemo odgovorno pridonijeti rješavanju tih problema.Važno je biti svjestan situacije i osvijestiti svoju moć kojom svaki pojedinac može stvarati promjene. Svaka ali baš svaka osoba ima moć i odgovornost da tu moć koristi u dobre svrhe. Netko će početi paziti gdje baca otpad i počet će reciklirati; netko će prestati upotrebljavati plastične vrećice koje završavaju u morima i u zemlji i počet će nositi platnene vrećice za kupovinu hrane; netko će s frendovima organizirati zelenu akciju čišćenja kvarta ili plaže na kojoj se preko ljeta kupa; netko će se početi zanimati kako je hrana koju jede uzgojena; a netko će na onom malom komadiću metra kvadratnog početi uzgajati svoje povrće i zaljubit će se u taj divan svijet zemlje. Završit ću ovaj tekst parafrazirajući strašnu ženu i antropologinju Margaret Mead koja je rekla kako nikad ne treba sumnjati u činjenicu da mala skupina promišljenih i aktivnih ljudi može promijeniti svijet jer zapravo, jedino su ga oni i mijenjali.

Zazelenimo naše kvarnerske vrtove i lehe!

Izvor:

Kreuter, Marie-Louise. 2002. Bio-vrt. Andromeda: Rijeka.