08. Jun

To malč or not to malč?

Zeznuto je ovo proljeće, barem što se tiče vremenskih prilika. U ovo doba prošle godine sam se već naveliko kupala u Žurkovu, znojila sam se i žalila na visoke temperature kao što se stare gospođe, frkčući nosevima, u autobusima žale na današnju mladež koja starijima ne prepušta mjesta. Prošle je godine u ovo doba u Klani fino pržilo sunce, bebe-biljke su već sretno rasle i polako ali sigurno prestajale su biti bebe, a planirala sam odlaske na njivu zbog jakog sunca u dvije ture. Ova godina je drugačija. Još uvijek spavam s dekicom preko popluna, nosim jaknu navečer i stalno gunđam oko vremena još u nemogućnosti prihvatiti vremenske prilike kako dolaze.

Ovo je proljeće, barem tu kod nas u Primorju, došlo u društvu kiše i niskih temperatura. U Klani je još hladnije i vlažnije, uvodna špica iz „Twin Peaksa“ je još uvijek na snazi..

Red velikih stabala, red vlage, red hladnoće.

Puno radova na njivi jednostavno čeka ljepše vrijeme, imam još par metara zemlje za obraditi, puno plijevljenja, sijanja, presađivanja, dovršiti konstrukcije za bebe penjačice… Sve raste sporije jer još nije pošteno zagrijalo, a neke sam biljke morala nanovo presađivati jer nisu preživjele ture niskih temperatura i bure.  Ali kad ne možeš, naprosto ne možeš, ma koliko je to teško za prihvatiti. A meni je to teško za prihvatiti i stalno nešto gunđam i žalim se, što najbolje zna gospodin Anino povrće koji je najbolji i najstrpljiviji men u cijelim univerzumu,  i šire! Uglavnom, nakon onog udara mraza i niskih temperatura u petom mjesecu je bilo nešto toplih dana u kojima sam presadila tikvice, krastavce i pomidore, međutim opet je nakon tih lijepih dana došao val kiše i bure i ofurio mi je presađene bebe. Bebe su bile slabe i na oko brižne. Spasila sam ih u velikom broju tako da sam ih pošpricala s gnojnicom od koprive koja im poboljšava cirkulaciju i izmalčirala sam ih oko korijena u dubokom sloju. Biljčice su se u dobrom broju oporavile nakon malčiranja i špricanja s koprivom. Kiša mi je jedan dan dobro došla da zemlju još jednom pošpricam s pripravkom 500 iz kravljeg roga koji jača zemlju. 500-tica je zapravo fermentirana i snažno koncentrirana kravlja balega koja jača zemlju i njenu strukturu.

Izmalčirani krastavci.

Dakle, malčiranje. Ili-ti-ga po hrvatski „zastiranje“ (što zvuči skroz nastrano pa upotrbljavam „malčiranje“ na radost svih jezičnih puritanaca) sa sijenom, lišćem, kartonom, pokošenom travom…  Malčiram sa sijenom kojeg nabavljam od susjeda u Klani.

sijeno

Lokalno je najslađe, pa tako i malč!

Malč zimi grije biljku i štiti ju od hladnoće i vjetra, a ljeti zadržava vlagu i pomaže s pljevljenjem budući da ispod malča trava skoro pa ni ne raste (zbog male količine svjetolosti).  Međutim, po mom iskustvu, malčiranje je dosta delikatna stvar i uvelike ovisi o procjeni. I velika je i važna stvar da gospoda puževi naprosto obožavaju malč i da čim ga skuže, odluče se naseliti ispod njega i usput pozovu sve prijatelje, susjede i poznanike. Ta njihova velika ljubav prema malču može rezultirati problemčićima kad ih se naseli previše jer puno puževa znači puno pojedenog povrća. Dakle, pitanje je – kad i kako malčirati? Moje malčersko pravilo oblikovano mojim iskustvom glasi ovako: malčiram u skladu s mikro-klimom vrta koji obrađujem. U svakom vrtu u kojem sam dosad radila imala sam drugačija iskustva. I tad sam shvatila koliko trebam biti fleksibilna i prilagođavati se mikro-lokaciji. Na samom početku vrtlarenja, prvi vrt u obiteljskoj kući koji sam obrađivala sam „školski“ čitavog pokrila sijenom. Vrt je postao prava velnes oaza za valjda sve puževe u Primorsko-goranskoj županiji, a i šire. Te godine je padalo puno kiše kod nas u Primorju (ha! Za razliku od inače :). I tad sam naučila da je bitna razlika malčiram li vrt u području pod Učkom gdje pada više kiše negoli u Londonu ili negdje gdje nema toliko kiše.  Tad sam počela s onim što zovem „strateško malčiranje“ – taj vrt mi nikad nije bio sav pod malčem već sam malčirala isključivo korijenje biljaka. Obavezno sam morala imati malč preko ljeta oko biljaka jer je u tom vrtu bila ona prava primorska zemlja dosta niske kvalitete koja u osmom mjesecu puca od vrućine, stvara pokoricu i ne zadržava vlagu, a uz malč biljkama osiguravam više vlage.

Bejbi krastavac.

Kad malčirati? U hladnijim danima dobro je imati izmalčirano korijenje biljaka u vrtu jer na taj način malč funkcionira kao dekica koja ih štiti od hladnoće. Dio malča koji ostane u vrtu na zemlji se preko zime do proljeća djelomično i sam pretvori u humus i ode u zemlju. Dio koji se ne raspadne, u proljeće kad se temperature dignu, obavezno razgrnem da se zemlja osuši i zagrije. Recimo to je isto jedna važna stavka koje se pridržavam pogotovo u Klani gdje zemlja jako dobro zadržava vlagu (a vlagu, kao što znamo, obožavaju gljivice, i to ne one s pizze) i treba joj dosta vremena da se zgrije.

Izmalčirana bejbi tikvica.

Ono što sam naučila o malčiranju ponukana vlastitim iskustvom je to da ono generalno, teorijsko znanje uvijek treba prilagoditi kontekstu – u ovom slučaju konkretnom vrtu i njegovoj mikro-lokaciji, vrsti zemlje, količini kiše i vlage, buri.. Dakle, s tim svim generalnim uputama čovjek treba biti fleksibilan i treba vidjeti što i kako u njegovom vrtu najbolje funkcionira. Za to treba eksperimentirati i biti spreman za promašaje i neuspjehe jer, iako sad to zvuči kao ultimativna floskula, ti promašaji i nisu promašaji jer zapeku jako i prati ih velika količina ljutnje, anksioznosti i nesigurnosti pa ih čovjek zapamti za cijeli život i opravdano je reći, skoro u srcedrapateljskom tonu, da iz tih pogrešaka čovjek nauči, a kad naučiš iz vlastitog iskustva, onda naučiš. I dok ovo pišem sam k’o onaj štrunf koji gunđa kako mrzi učiti na svojim pogreškama i kako želi sve već znati sad i unaprijed… Al’ kužimo se.

Što se malčiranja tiče – to je jedna fina međuigra zemlje, vlage, bure, puževa, topline, hladnoće, trave.. i kad malčiramo, trebamo uzeti sve te varijable u obzir.

 

Živili i stojte dobro!

PoljAnka (ovu je smislio gospodin Anino Povrće 😉